Zakoni i planovi

Zakonska osnova za postizanje i praćenje cilja je novi Zakon o energetskoj učinkovitosti. Taj zakon izražava predanost RH prema postizanju cilja i iznosi tko su obveznici planiranja energetske učinkovitosti. Planovi su važni, jer se njima uključuje lokalna zajednica u postizanje ciljeva te se osluškuju želje i potrebe lokalnih vlasti, umjesto da država sama nameće rješenja.
CEI u svom radu koordinira s više od 180 institucija te je njihove planove o poboljšanju energetske učinkovitosti uključio u treći Nacionalni plan energetske učinkovitosti (NAPEnU). To je trogodišnji plan o čijem će se napretku izvještavati svake godine kroz Izvješće o provedbi NAPEnU.

ZENU – Zakon o energetskoj učinkovitosti

Zakon o energetskoj učinkovitosti usklađuje se s Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti koja je stupila je na snagu 4. prosinca 2012. Predmetna Direktiva ima za cilj određivanje, a podredno tome i postizanje ušteda neposredne i primarne energije i to primjenom mjera energetske učinkovitosti, a sve kako bi se dostigao cilj povećanja energetske učinkovitosti Europske unije za 20 % do 2020. godine i olakšao put daljnjim poboljšanjima energetske učinkovitosti nakon 2020. godine.

Direktivom 2012/27/EU određuje se sustav obveza i metoda računanja ušteda energije, zbog opravdane bojazni da se neće dostići zacrtani ciljevi Europske unije u području energetske učinkovitosti, koji zahtjeva stroži i detaljniji način određivanja nacionalnih ciljeva.

Isto tako, ovim se Zakonom kao nadležno tijelo za provođenje politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj određuje Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost koje, između ostaloga, osigurava sustavno planiranje za poboljšanje energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj, prati izvršavanje obveza energetske učinkovitosti, prati rezultate provedbe planova i mjera politike energetske učinkovitosti te vodi sustav praćenja, mjerenja i verifikacije ušteda energije.

Sljede neke od novosti iz Zakona o energetskoj učinkovitosti:

Energetska usluga

Ovim Zakonom određuje se način ugovaranja energetske usluge u suvlasničkim zajednicama, odnosno višestambenim zgradama kroz ugovor o energetskom učinku višestambene zgrade. Preduvjet za takvo ugovaranje energetske usluge je da suvlasnička zajednica ne ulaže u izvođenje radova te da za njih ne nastaje kreditna obveza i ne preuzimaju rizike vezane uz provedbu ostvarenja uštede energije, odnosno imaju jamstvo da će se troškovi za energente smanjiti barem za iznos jednak otplatama energetske usluge. Bez uređivanja ovoga odnosa, suvlasnici u višestambenim zgradama nemaju mogućnost ostvariti ulaganja u smanjenje potrošnje energije bez suglasnosti svih suvlasnika, što ih ograničava u raspolaganju vlastitom imovinom na energetski učinkovit način, a predstavlja i značajnu prepreku razvoju poslovanja za pružanje energetske usluge.

Takav ugovor o energetskom učinku višestambene zgrade predstavlja ugovor koji je transparentan i koristan za sve suvlasnike zgrade, uz mogućnost svakog suvlasnika da u bilo kojem trenutku ospori ostvarivanje uštede. Ovakvim zakonskim uređenjem instituta energetske usluge za suvlasnike u višestambenim zgradama regulira se stvarna situacija koja drugim propisima nije obuhvaćena te se isto tako detaljno razrađuju obvezni dijelovi predmetnog ugovora i to na način da zajamčena ušteda energije mora biti jednaka ili veća od naknade po ugovoru o energetskom učinku, čime se postiže sigurnost suvlasnika da ne plaćaju uštedu koja nije ostvarena. Obveza pružatelja energetske usluge obuhvaća i obvezu da uloži isključivo vlastita sredstva, čime se isključuje mogućnost ugovaranja na način koji predstavlja novi trošak za suvlasnike, jer se naknada može obračunati tek za ostvarenu uštedu.

Kako bi se ostvarila zaštita svih suvlasnika, a ujedno omogućilo jednostavno, ekonomično i brzo rješavanje potencijalnih sporova, uređuje se za svakog suvlasnika mogućnost da zatraži provjeru ostvarivanja zajamčene uštede od Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost. Time se osigurava da odluka o ugovaranju energetske usluge u višestambenim zgradama ne bude na štetu onih suvlasnika zgrade koji se za takav ugovor ne odluče te zaštitu njihovih prava kroz mogućnost osporavanja ostvarenja uštede kao bitnog uvjeta ugovora o energetskom učinku.

 

Temelj za pokretanje investicija

Novim Zakonom stvaraju se uvjeti za postavljanje ciljeva, usvajanje mjera za smanjenje potrošnje energije i mehanizama za poticanje energetske učinkovitosti kroz institucionalne, financijske i druge okvire za uklanjanje prepreka koje sprječavaju razvoj tržišta energetske učinkovitosti. Ovim Zakonom uređuju se i pitanja vezana uz specifičnosti ugovaranja energetske usluge, kojima se stvara okružje za mobilizaciju investicijskog kapitala u projekte energetske učinkovitosti, koji dovode do povećanja zaposlenosti i smanjenja ovisnosti o uvoznim energentima.

Zakonom o energetskoj učinkovitosti, između ostaloga uređuje se postupanje javnog sektora u ugovaranju energetske usluge, tako država pruža primjer građanima i potiče razvoj tržišta energetskih usluga. Zakonom se, isto tako stvaraju preduvjeti da se za investicije u državnu imovinu koristi privatni kapital te da se pokrene investicijski ciklus bez dodatnih troškova države. Zakon također omogućava da se i u suvlasničkoj zajednici ostvare uvjeti za ulaganje u povećanje energetske učinkovitosti. Takav oblik ugovaranja trenutno je znatno otežan jer dosada nisu bila uređena pravila odlučivanja za ovakav specifičan oblik ugovaranja. Takvo uređivanje imat će sinergijski učinak s provedbom ugovora o energetskim uslugama u javnom sektoru, što će pokrenuti nove investicije koje svojim potencijalom daleko nadmašuju potencijal ulaganja u javni sektor.

Ostale novosti

Planiranje javne uprave – do sada su samo županije bile obvezne planirati mjere energetske učinkovitosti, i to kroz trogodišnje programe i jednogodišnje planove. Cijela procedura sada je pojednostavljena te prati nacionalno planiranje. Postoje trogodišnji Akcijski planovi, koji su osnova za izradu NAPEnU, a slijedeći trogodišnji plan donosi se do kraja 2017. godine. Svake godine donosi se Godišnji plan. Obveznici planiranja sada nisu samo županije, već i svi gradovi s preko 35.000 stanovnika. Trogodišnje planove donosi predstavničko tijelo, ali godišnje planove donosi izvršno tijelo te je time procedura pojednostavljena. Planovi održivih razvoja gradova (koje većina gradova već ima: “Sustainable energy efficiency action plans”) komplementarni su ovim dokumentima, tako da već postoji iskustvo u pripremi i provedbi ovih dokumenata.

Praćenje potrošnje – iako javna uprava i dalje mora imati osobe zadužene za praćenje potrošnje u objektima koji su u njihovom vlasništvu te osobe više neće morati unositi račune u Informacijski sustav za gospodarenje energijom - ISGE. Kako bi se poboljšala točnost unesenih podataka, ta obveza unosa mjesečnih računa u ISGE sada prelazi na opskrbljivače energijom. Osobe zadužene za ISGE i dalje trebaju kontrolirati podatke u ISGEu, koristiti podatke o potrošnji za racionalnije korištenje energije i po potrebi unositi tjedna očitanja, ali ovime im je posao uvelike olakšan.

Velika poduzeća trebaju svake četiri godine izraditi energetski pregled svojih zgrada, ali i drugih dijelova, poput proizvodnih procesa ili voznih parkova, ako ih imaju. To su prošireni energetski pregledi koji će pratiti određene međunarodno prihvaćene standarde, a točne upute biti će dane u Pravilniku za energetske preglede velikih poduzeća. Prvi pregledi morat će biti izrađeni do 5. prosinca 2015. godine.

Zakonom o energetskoj učinkovitosti uređuje se i obveza informiranja kupaca i svih zainteresiranih strana o mogućnostima ulaganja u energetsku učinkovitost i primjenu lako ostvarivih mjera kao i o dostupnim potporama, izvorima financiranja, tvrtkama i drugim bitnim informacijama za razvoj tržišta energetske učinkovitosti. 

Zakonom o energetskoj učinkovitosti stvoreni su uvjeti za postavljanje ciljeva, usvajanje mjera za smanjenje potrošnje primarne energije u djelatnostima proizvodnje, prijenosa i distribucije energije i mehanizama za poticanje energetske učinkovitosti kroz institucionalne, financijske i druge okvire za uklanjanje prepreka koje sprečavaju razvoj tržišta energetske učinkovitosti. Na taj način će se značajno pridonijeti ostvarenju nacionalnog cilja ušteda energije Republike Hrvatske.

NAPEnU - Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti

Treći Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NAPEnU) predstavlja sveobuhvatni provedbeni dokument politike energetske učinkovitosti za naredno trogodišnje razdoblje (2014.-2016.), a ujedno sadrži i izvješće s detaljnim prikazom aktivnosti provedenih u prethodnom trogodišnjem razdoblju (razdoblju provedbe 2.NAPEnU). U izvješću se nalazi i prikaz ostvarenih ušteda energije u odnosu na ciljeve postavljene u Drugom nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost Republike Hrvatske do kraja 2013. godine.

Donošenje NAPEnU i izvješća o provedbi plana do sada je bila obveza po Direktivi o neposrednoj potrošnji energije i energetskim uslugama (ESD 2006/32/EC), a od 3. NAPEnU obveza je po novoj direktivi o energetskoj učinkovitosti (EED 2012/27/EU), koja nalaže donošenje Nacionalnog akcijskog plana do 30. travnja 2014. godine te svake tri godine nakon toga. U međuvremenu, svake će se godine donositi godišnja izvješća u kojima će se pratiti napredak ušteda te ostvarenje zacrtanog cilja povećanja energetske učinkovitosti. Pri izradi 3. NAPEnU kontaktiralo se i koordiniralo s preko 180 institucija, a u konačnici ima preko 30 tijela za provedbu pojedinih mjera. Namjera je bila smanjiti broj institucija odgovornih za provedbu mjera kako bi se povećala odgovornost provedbe. Ipak, za uspješnu provedbu potrebna je suradnja mnogih institucija, i takva se suradnja itekako potiče. Kao tijelo za praćenje često se navodi CEI. U jednu ruku, CEI će pratiti sve mjere, jer je nadležan za Sustav za mjerenje i verifikaciju ušteda (SMIV), nacionalnu Internet platformu u koju će svi sudionici 3. NAPEnU biti obvezni upisivati provedene mjere. 

Cilj NAPEnU:

U NAPEnU su iznesene mjere kojima se planira postići smanjenje potrošnje putem mjera energetske učinkovitosti. Provođenje tih mjera nije štednja, nego razvoj uz poticanje racionalnije uporabe energije, kroz napredne procese i svjesnije ponašanje. Promatraju se uštede u primarnoj i krajnjoj potrošnji, a cilj povećanja energetske učinkovitosti iskazuje se kao apsolutna razina potrošnje primarne i krajnje potrošnje energije u 2020.

Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti izražen kao apsolutni iznos neposredne potrošnje energije u 2020. godini je 293,04 PJ (7,00 Mtoe).
Odgovarajući cilj izražen kao apsolutni iznos primarne energije u 2020. godini je 466,69 PJ (11,15 Mtoe)
To znači da ukupno povećanje energetske učinkovitosti mora ostvariti uštede energije:
–       19,77 PJ do 2016. godine i
–       22,76 PJ do 2020. godine

Novosti u 3. NAPEnU:

Za razdoblje 2014.-2016. Ukupno je predviđeno 40 mjera. Od toga 28 mjera nastavlja se iz 2. NAPEnU, a 12 mjera je novih. Od novih mjera njih 7 se odnose na uštede većinom primarne energije koje će provesti određeni distributeri energije. Veliki broj mjera, posebice informativnih, utječe na više sektora. 11 mjera je informativnog karaktera ili nije jasno određeno koliko će biti razmjer provođenja mjere te se učinci provedbe tih mjera nisu računali. Kroz preostalih 29 mjera izmjerena je ušteda od 10,16 PJ u 2016. godini.

Kroz planirane mjere uštedjet će se ukupno 10,16 PJ do 2016. i 16,66 PJ do 2020. Jedna od novosti je i članak 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti, koji zahtjeva da se u razdoblju 2014. do 2020. uštedi 1,5 % energije godišnje. To za Hrvatsku znači da treba postići kumulativnu uštedu od 54,25 PJ. Hrvatska se odlučila to postići kroz kombinaciju alternativnih mjera i obveznih shema. Obvezne sheme tek će se odrediti, a kroz alternativne mjere planira se uštedjeti 32,094 PJ ili 60 % ukupnog obveznog kumulativnog cilja. U tu svrhu, uzelo se 10 postojećih mjera, te su one ponovljene sa strožim izračunima koje zahtjeva članak 7. Te mjere, koje ispunjavaju svrhu kumulativnog obveznog cilja, prikazane su u poglavlju 3.1.1. 3. NAPEnU.

Svrha NAPEnU – Uloga županija i gradova

Svrha Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti je omogućiti centralno planiranje i nadzor nad postignutim uštedama. Županije u Hrvatskoj već su godinama obvezne planirati aktivnosti koje poduzimaju po pitanju energetske učinkovitosti i to su sada radile kroz donošenje trogodišnjih programa i godišnjih planova energetske učinkovitosti. Novim Zakonom o energetskoj učinkovitosti obveznici planiranja su sve županije, ali i svi gradovi s više od 35.000 stanovnika koji od sada moraju sustavno planirati mjere energetske učinkovitosti. Time se potiče lokalnu samoupravu da sustavno gospodari energijom i svjesno planira korake koje će poduzeti kako bi se racionalnije trošila energija te istodobno smanjili troškovi. Planovi se rade na godišnjoj i trogodišnjoj razini, i to tako da se slijedeći trogodišnji Akcijski plan županija i velikih gradova donosi do kraja 2016. za razdoblje od 2017.-2019. Do kraja svake godine radit će se Godišnji plan, (koji uključuje i izvješće o provedbi za prošlu godinu), koji će biti osnova za nacionalno izvješće o provedbi mjera iz NAPEnU. Svrha ovakvog izvještavanja je usklađivanje nacionalnih planova s lokalnim aktivnostima – od sada će Nacionalni planovi biti krojeni i po smjernicama koje stižu od lokalne samouprave. Dok su županije i veliki gradovi Zakonom o energetskoj učinkovitosti obvezni planirati mjere energetske učinkovitosti, i drugi gradovi i općine mogu se dobrovoljno uključiti u planiranje. Time će povećati svoje šanse da dobiju sufinanciranje za određene aktivnosti koje namjeravaju provesti, jer je Nacionalni akcijski plan osnova za planiranje raspodjele sredstava FZOEU.